Dana 26. svibnja 2026. godine u sklopu Projekta – Kuća Rožanica (Duša Šarunić i Općina Dubravica – Marin Štritof) sudjelovali smo na terenskoj nastavi posjetu Sveučilišnom Botaničkom vrtu, Biološkog odsjeka, Prirodoslovno – matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Na terenskoj nastavi sudjelovali su učenici PŠ Dubravice. U trećoj fazi projekta ostvarujemo suradnju sa znanstvenim institucijama u kojima je prof. dr.sc. Ivo Horvat radio ili s kojima je aktivno surađivao. U predivnom prostoru Botaničkog vrta ugostila nas je prof.dr.sc. Božena Mitić redovita profesorica na Biološkom odsjeku PMF- a Sveučilišta u Zagrebu. Osim naše zajedničke teme – Ive Horvata, profesorica Mitić je naše učenike upoznala i s temom invazivnih vrsta koje zauzimaju sve veći prostor u životima ljudi.
Botanički vrt ima značajno mjesto u životu i radu našeg Ive Horvata. Na njegovu inicijativu odobrena je i počela je s izgradnjom zgrada Botaničkog zavoda u Botaničkom vrtu u Zagrebu 1942. godine. Radi ratnih zbivanja gradnja je prekinuta u razdoblju od 1943. – 1945. godine, ali je nakon rata njezina gradnja nastavljena.
Posebno područje unutar vrta tzv. krška biljnogeografska skupina, nastala je zalaganjem i radom Ive Horvata još davne 1927.godine Ona je i danas aktivna te je primjer rada čovjeka s vizijom koji je želio povezati naše prostore u zajednicu koja živi i surađuje. U sklopu našeg projekta Kuće Rožanice počeli smo s gradnjom Horvatovog brijega II u Općini Dubravica u čast na našeg velikog Ivu Horvata koji se uvijek rado vraćao na područje Dubravice koje je volio i na kojoj je održao svoju zadnju terensku nastavu, 1962. godine.
Za krajmožemo se još jednomprisjetiti misli dr.sc. Jadranke Kruljac Sever autorice Izložbe o Ivi Horvatu u Gradskom muzeju Čazme…
Kao jednu od misli mogu navesti razmišljanje Ive Horvata koji kaže da je pogrešno za
najveće živuće biće – drvo – u raspravama navoditi pojam stablo. Jer – drvo osima stabla
ima korijen i lišće. Njima drvo crpi snagu za život, putem njih živi i surađuje i tek po njima
je drvo – drvo. Parafrazirajući ove misli u primjeni na čovjeka, korijenje je vezanost
čovjeka za obitelj, suradnike, narod i domovinu. Lišće je čovjekov rad i rezultati koji ga
povezuju s drugim ljudima i svemirom. Primijenila bih to na osobu Ive Horvata: svo
njegovo lišće uvjet je da se stalno vraćamo njegovu djelu i nemjerljivoj ostavštini u
razumijevanju i zaštiti prirode, u hrabrosti s brojnim izazovima s kojima se tijekom života
suočio i stalnom treperenju i šuštanju njegova lišća života koje je vječno zeleno i
izazovno za živuće i buduće generacije. Mi male sredine koje smo bile dijelom njegova
života i rada, moramo se pobrinuti da se Ivo Horvat nikada ne zaboravi…
Duša Šarunić
