preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Sadašnje vrijeme

Vremenska prognoza
Brojač posjeta
Ispis statistike od 20. 3. 2012.

Ukupno: 315995
Kutak za roditelje

Što je to nasilje među djecom?

O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti. Može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja,ogovaranja, uzimanja stvari…. Često uključuje neugodne komentare o djetetovoj obitelji ili rodbini (npr. „Ivan nema tatu . Mama ti je debela“).

Nasilje među djecom može biti izravno i neizravno. Izravno nasilništvo uključuje; ruganje, ponižavanje, vrijeđanje, kritiziranje, naređivanje i zahtijevanje podređenosti, naguravanje, udaranje, čupanje. Neizravno je teže uočljivo (i njemu su sklonije djevojčice) kao npr. namjerno isključivanje djeteta iz grupnih igara, ogovaranje djeteta itd.

Najčešće se događa u školskim WC-ima, na hodnicima i u ostalim prostorijama izvan kontrole nastavnika i drugih odraslih osoba. Može se događati i u razredu, pred drugom djecom koja najčešće ne priskoče u pomoć žrtvi zbog nezainteresiranosti, straha ili nedostatka suosjećanja.

Kako prepoznati nasilnika?

Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslim osobama, antisocijalni su  i skloni kršenju školskih pravila. Često su skloni ljutnji i „lako eksplodiraju“. Teško se nose s frustrirajućim situacijama. Vrlo često su i sami nasilnici bili žrtve fizičkog zlostavljanja i nasilništva u školi (ili u obitelji). Mogu biti ljuti i uznemireni zbog situacije u školi ili kod kuće. Uglavnom biraju žrtve koje su sitnije, mlađe, slabije, povučenije i pasivnije od njih. Neki nasilnici uopće ne razumiju kako se žrtve osjećaju i koliko im zastrašivanje šteti.

Lako se uvrijede i često doživljavaju agresiju prema sebi čak i kad nije prisutna. Napadač ne mora nužno biti uključen u čin nasilja, može biti organizator grupe, tj, poticati i nagovarati druge da se nasilno ponašaju.

Obično ne vole školu i nisu se na nju adaptirali, imaju lošu samokontrolu, neosjetljivi su na osjećaje drugih ljudi.

Dok neki nasilnici uživaju u agresiji, osjećaju se sigurnima i prihvaćeni su među vršnjacima, drugi imaju slabiji školski uspjeh, manje su popularni kod svojih vršnjaka i osjećaju se manje sigurnima. U nekim situacijama i sami nasilnici postaju žrtve.

Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše uznemiriti žrtvu; zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, obitelji, popularnosti, uloženog truda, disleksije, dispraksije, religije, zbog položaja u društvu, ljubomore…

 

Upozoravajući znakovi nasilničkog ponašanja

Roditelji čija djeca pokazuju navedene znakove trebali bi razgovarati sa stručnjakom koji će im pomoći u shvaćanju djece i savjetovati ih u prevenciji nasilnog ponašanja.

Znakovi u male djece i predškolske  djece

  • napadi bijesa koji traju dulje od 15 minuta i ne može ih nitko smiriti (roditelji, članovi obitelji…) pa im na kraju „popuste“
  • ispadi agresije često bez razloga
  • impulzivni su, neustrašivi i energični
  • konstantno odbijaju pravila i poslušnost odraslima
  • nisu vezani uz roditelje; na nepoznatom mjestu ne traže roditelje i ne odlaze do njih
  • često gledaju nasilje na televiziji, uživaju u nasilnim temama ili su zlobni prema vršnjacima

Znakovi u školaraca

  • imaju lošiju pažnju i koncentraciju
  • često ometaju školske aktivnosti
  • imaju loš uspjeh u školi
  • često upadaju u tučnjave s drugom djecom
  • na razočaranja, kritike i zadirkivanje reagiraju iznimnom ljutnjom, krivnjom i osvetom
  • često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice
  • imaju malo prijatelja te su često neprihvaćeni zbog svojeg ponašanja
  • sklapaju prijateljstva s drugom djecom koja su poznata po agresivnosti i neposlušnosti
  • konstantno se suprotstavljaju odraslima
  • zadirkuju i draže životinje
  • osjećaju se frustrirano
  • djeluju kao da ne suosjećaju s drugima

 

Koja djeca postaju žrtve školskog nasilništva?

Nasilnici pronalaze žrtve koje su zbog nečega ranjive ili odskaču od druge djece (boja kože, način hoda, ime, veličina, religija ,naočale, obitelj, način odijevanja …). Često su to tiha, mirna, pasivna, anksiozna, nesigurna i oprezna djeca niskog samopouzdanja. Imaju malo prijatelja koji ponekad i stanu u njihovu obranu. Vrlo su povezani s roditeljima koji se često (ali ne uvijek) može opisati kao prezaštitničke.

Žrtve nasilništva često imaju i:

  • lošije socijalne vještine (ne znaju se „zauzeti za sebe“)
  • manjak sigurnosti da potraže pomoć
  • manje potpore od nastavnika i drugih učenika
  • osjećaj krivnje te smatraju da su sami krivi za to što im se događa
  • želju da se uklope, na bilo koji način

Najčešće je žrtva:

  • novo dijete u razredu
  • nadareno dijete
  • mirno i ljubazno dijete
  • dijete koje ima dobar odnos s učiteljem
  • dijete nižeg socijalno-ekonomskog statusa
  • dijete iz druge etničke skupine
  • hendikepirano dijete/dijete s posebnim potrebama
  • dijete razvedenih roditelja
  • dijete žrtva obiteljskog nasilja.

Djeca žrtve često pokušavaju to sakriti od odraslih jer se boje da će ih smatrati slabima i kukavicama ili iz straha da će se situacija samo pogoršati.

Postoje znakovi koji nam mogu pomoći da prepoznamo/posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilništva.

Žrtve nasilničkog ponašanja:

  • boje se ići u školu i iz nje
  • mijenjaju uobičajeni put do škole
  • mole roditelje da ih voze u školu
  • odbijaju ići u školu
  • „bolesni“ su ujutro prije škole, imaju glavobolje ili bolove u trbuhu
  • pogoršava im se školski uspjeh
  • dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama
  • dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)
  • postanu povučeni, niskog samopouzdanja
  • postanu anksiozni, napeti, prestanu jesti
  • prijete samoubojstvom ili ga pokušaju
  • zaspu plačući, imaju noćne more
  • ostaju bez svojih stvari, često „gube“ džeparac
  • sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju nasilniku)
  • odbijaju govoriti o tome što nije u redu
  • imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine
  • počnu zastrašivati drugu djecu
  • postanu agresivni i depresivni
  • počnu markirati
  • daju nevjerojatne isprike za navedena ponašanja
  • sami provode odmor, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti
  • ne biraju ih u grupnim sportovima
  • traže blizinu učitelja
  • nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred ploču, pred razred.

 

Tekst je prenesen iz Priručnika Nasilje među djecom Poliklinike za zaštitu djece. Roditelji koji žele pročitati cjeloviti tekst, mogu ga naći na sljedećem linku:

http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-medu-djecom-2/

 



 Zahtjev za izostanak s nastave.docx

E-dnevnik

e-Dnevnik za učenike:

e-Dnevnik za učitelje:


 
OŠ Pušća PŠ Pavla Štoosa
7.55-8.40 8.00-8.45
8.45-9.30 8.50-9.35
9.40-10.25 9.45-10.30
10.40-11.25 10.40-11.25
11.30-12.15 11.30-12.15
12.20-13.05 12.20-13.05
13.10-13.55 13.10-13.55
14.00-14.45  
14.50-15.35  
15.40-16.25  

Kalendar
« Kolovoz 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji


Korisni linkovi

Učilica


Hlapićev portal


Wiki-dveri


FKVKZ


Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400




preskoči na navigaciju